Radim najbolje kada posložim proces kao kratku kontrolnu listu: očistiti, osušiti, složiti, označiti i održavati. Staklo je osjetljivo na udarce i ogrebotine, pa se organizacija isplati kroz manje lomova i brže postavljanje stola. Ovdje su koraci koje koristim da sve bude pregledno i sigurno.
Prvo razdvajam staklene komade po namjeni i učestalosti upotrebe: svakodnevno, povremeno i za posebne prilike. Zatim grupišem po veličini i obliku (čaše za vodu, vinske, koktel, zdjele, tanjirići) da slaganje bude stabilnije. Ovaj inventar mi odmah pokaže šta ide u ladice, šta u ormariće, a šta u vitrinu ili kutije.
Prije odlaganja uvijek provjerim čistoću jer se mrlje i masnoća kasnije teže skidaju. Perem blagim deterdžentom i mekanom spužvom, bez abraziva koji može izgrebati površinu. Na kraju kratko isperem toplijom vodom kako bih smanjio tragove kamenca.
Sušenje tretiram kao obaveznu stanicu procesa, ne kao usputni korak. Staklo stavljam na rešetkasti ocjeđivač ili čistu kuhinjsku krpu koja ne ostavlja dlačice, s dovoljno razmaka između komada. Ako brišem ručno, koristim dvije suhe krpe: jednu za držanje, drugu za poliranje, da ne ostanu otisci.
Kod slaganja u ormarićima biram stabilnost prije gustoće. Teže komade spuštam na niže police, a lakše i tanje na više, uz minimalno preklapanje. Čaše ne guram jednu u drugu ako je tijesno, jer se rubovi mogu zaglaviti i puknuti pri razdvajanju.
Za zaštitu koristim podmetače, filc ili gumene separatore tamo gdje se staklo dodiruje sa staklom ili sa tvrdom policom. Između naslaganih tanjirića ili pladnjeva ubacim tanke podloške da spriječim klizanje i mikro-ogrebotine. Na policama volim i protukliznu podlogu koja smanjuje vibracije pri zatvaranju vrata.
Optimizaciju ladica rješavam umetcima i pregradama, posebno za niske čaše i male zdjelice. U ladici držim samo komade koji mogu ležati stabilno i ne dodiruju se rubovima, uz dovoljno mjesta za prste pri vađenju. Sve što zahtijeva vertikalno odlaganje prebacujem u ormarić ili vitrinu.
Rijetko korištene komade spremam u označene kutije ili na višu policu, ali tako da su i dalje dostupni bez rizika. Svaki komad umotam u papir bez boje ili meku tkaninu, a praznine popunim da se ništa ne pomjera. Na kutiju stavim sadržaj i napomenu “lomljivo”, te je smjestim dalje od izvora toplote i vlage.
Vitrinu za čaše organizujem po visini i tipu, s pravilom da se najčešće čaše nalaze na dohvat ruke. Ostavljam mali razmak između redova i ne pretrpavam policu, jer staklo treba prostor za sigurno uzimanje. Ako vitrinu često otvaram, provjerim da su police ravne i da nosači ne klimaju.
Za selidbu ili veće premještanje radim mini-protokol: teške komade pakujem odvojeno, a čaše stavljam uspravno u ćelijaste umetke. Rubove dodatno štitim omotom, a dno kutije pojačam slojem zaštite. Kutije slažem tako da ništa teško ne ide na staklo i sve učvrstim da se ne klati u prevozu.